Tokom 14. vijeka Evropu je poharala epidemija, koja je, naizgled, došla niotkud i iznenada uzela život svakom drugom stanovniku našeg kontinenta. Pojedini istoričari sugerišu da je jedan od razloga prethodni vjerski progon mačaka kao simbola loše sreće, što je omogućilo pacovima da šire bolest, a kugi da opstaje. Stanovništvu je trebalo više od jednog vijeka da se oporavi od tri godine terora, iako svijet više nikada nije bio isti. U tom trenutku, srednjovjekovnom društvu su nedostajali ne samo odgovori, već i prava pitanja o uzrocima pandemije; patnja koju je izazvala se puno puta pretvorila u fanatizam i brutalnost.
Za većinu građana danas, pandemija duga je došla jednako iznenada kao i ona koja se javila u srednjem vijeku. Privrede su oštećene globalnim padom aktivnosti, radna mjesta su ugašena, kreditne linije su implodirale, bilansi stanja su se raspali, jer je teret duga za domaćinstva, preduzeća i državni budžet postao nepodnošljiv – nivoi duga koji su nekada bili sasvim prihvatljivi su, iznenada, prerasli u prevelik zalogaj.
Naravno, dug samo po sebi nije neophodno loša stvar. Kada je dohodak nizak, potrošnja se mora održavati na visokom nivou, kako bi se pomoglo onim grupama stanovništva koje su najviše u stanju potrebe i kako bi se dodatno podstakla privredna aktivnost – to znači da je dug veći u apsolutnom iznosu. Konačno, neko mora platiti cijenu; političari i ekonomisti se moraju držati nade da će trenutak istine doći tek kada se privreda oporavi, kada će nekako moći da upravljaju čitavim procesom i izbjegnu najteže posljedice. Trenutno, čini se da se dužnička kriza u Evropi širi poput kuge – prvo prati pomorce i trgovce iz Sredozemlja. Evropi su sada potrebni saradnja i disciplina kako bi ukrotila napast i spriječila širenje zaraze na vitalne organe privrede ovog kontinenta. To će značiti i posvećivanje veće pažnje mačkama kao dugoročne preventive – strukturnim reformama i unapređenju poslovnog ambijenta uz finansijsku i fiskalnu stabilnost da bi se povratila konkurentnost.
Kritičari ekonomske politike često ne uzimaju u obzir da je rast duga u vrijeme krize praktično neizbježan. Učesnici ekonomske razmjene mrze fluktuacije; užurbano prilagođavanje novim okolnostima je uvijek bolno i skupo. Kada se struktura privrede mijenja preko noći, vlada mora pomoći svojim kredibilitetom i svojim (ograničenim) ovlašćenjem da organizuje.
Mala zemlja, poput Crne Gore, u velikoj mjeri se oslanja na kretanja globalne privrede. Uprkos ogromnom potencijalu za rast, fluktuacije nacionalnog dohotka su nepredvidljive, ali vlada mora spriječiti da se životni standard naših građana mijenja zajedno sa ovim podacima. Stoga ne možemo i ne smijemo smanjiti potrošnju srazmjerno padu dohotka i zato u nekim oblastima moramo proširiti potrošnju, čak i ako se moramo osloniti na naš kredibilitet i čvrstu vjeru da će do oporavka ipak doći. U periodu snažnog rasta, od 2006. do 2008. godine, vidjeli smo da se opterećenje dugom može lako smanjiti tokom dobrih vremena. Sada su vremena loša, ali naša disciplina će spriječiti da dug izmakne kontroli. Prema proračunima Ministarstva finansija, ove godine dostižemo najviši udio krizom uzrokovanog duga u ukupnom javnom dugu Crne Gore, od 45%, a čak i ove godine taj udio nije ni blizu udjela u većini evropskih zemalja (malo poređenje: u Njemačkoj i Velikoj Britaniji taj udio iznosi preko 70%, u SAD je blizu 100%, u Grčkoj je preko 130%). Da smo u Evropskoj uniji, fiskalna politika Crne Gore bi lako mogla poslužiti kao model. Od sledeće godine, procjenjujemo da će se nivo duga postepeno smanjivati i do 2015. godine dostići nivo koji je imao prije krize. Sadašnji podaci ukazuju da kuga zaduženosti neće doći do crnogorske obale. Do tada, moramo znati da je alternativa većem deficitu od uobičajenog i prihvatanju većeg nivoa duga na određeni vremenski rok primjena drastičnih smanjenja potrošnje i rast poreza, koji bi poboljšali fiskalne rezultate, ali i ozbiljno ozlijediti samo tkivo društva. Da li bi oni koji predlažu hitno smanjenje deficita primijenili takve mjere strogoće bez presedana? Čisto sumnjam.
Nivo duga u odnosu na BDP, prikazan na vremenskoj skali (*: projekcije)
Važna je lekcija koju smo naučili kroz istoriju, da se Crna smrt ne pobjeđuje prvenstveno snagom modernih antibiotika: prelomna tačka u borbi dogodila se mnogo prije revolucije u medicine. Neki istoričari tvrde da je kuga zaustavljena redom. Prijetnja koju je kuga postavila pred društvo je polako, ali nepovratno, dovela do revolucije u pristupu upravljanju. Ispostavilo se da se epidemija, čak i ako se ne zna njen uzrok, jedino može zaustaviti boljom organizacijom, boljim institucijama i mjerama za unapređenje javne čistoće. Do zaraza bi opet došlo s vremena na vrijeme, ali Evropa u cjelini je postala sigurnije mjesto za život.
Trenutna zaraza dugom će sigurno ući u udžbenike iz istorije i postati loša uspomena i dobra lekcija. Ekonomisti će znati gdje je svijet pogriješio i šta se pokazalo kao bezbjedan izlaz. Autori udžbenika iz ekonomije dugovaće onim zemljama čija se fiskalna politika u recesiji može citirati kao primjer dobre prakse. Nadam se da će Crna Gora biti obuhvaćena jednim od tih poglavlja.
Igor Lukšić's Blog 
Besmisleno dug tekst, koliko samo uludo potrosenog vremena…
Umjesto ovolikog pametovanja, da nam, ipak, za pocetak, otkrijes tajnu- kako se 11 miliona vrati sa jednim milionom, mozda bi to pomoglo obicnom covjeku koji duguje neki euro za vodu ili struju…
Dzaba svi twiteri i facebook, ako se nije vjerodostojno i kompetentno, sve je samo tipicno crnogorsko poziranje.
Iskreni prezir.
Postovani gosp.Igor Luksic
Moje je misljenje da je za ekonomsku stabilnost i rast apsolutno neophodno da se maksimalno razvija poljoprivreda (zdrava hrana) koja ce umanjit uvoz prehrambenih artikala i stime sacuvat prihode od turizma .Znaci da u te resorse treba ulozit maksimalno.Sto prije naci investitore i zapocet sa gradnjom energetskih potencijala(termo centrala,hidrocentrala solarna energija itd.) da u najkracem roku Crna Gora postane izvoznik energije.Neko je nedavo rekao da Crne Gora moze da bude Balkanski ili Evropski Singapur i ja vjerujem da je to moguce !
Lijep pozdrav i dovidjenja u New Yorku
Vojislav Rasovic Toronto Canada
Gospodine Luksicu,
Iskreno se nadam da ce se Evropa, a samim tim i mi kao njen dio izvuci iz ove situacije, i da cemo konacno moci da krenemo jos vecim koracima naprijed. Ja sam umoran od cekanja, ali se i dalje nadam da ce biti u redu. MI moramo vise da radimo, mali smo, mogli bi, ali smo u nekom cudnom stanju polusna, iskreno, moramo vise energije, optimizma, entuzijazma i novih ideja unijeti u nas rad. Ne mozemo svi u administraciju sa srednjom skolom (vise ni s fakultetom), ne mozemo zahtijevati, ako sami ne damo svoj maksimum, u tome je nas kljucni problem.
“U Hrvatskoj se, kao glavna politička aktivnost, već duže vrijeme događa nešto poput udružene simulacije pravne države, samo što taj projekt puca po svim šavovima. HDZ postaje žrtvom svojih obmana, jer sada i tupljem dijelu populacije postaje jasno da „borba protiv kriminala“, kojom koordinira hrvatska vlada, predstavlja tek nastavak kriminalnih aktivnosti i svodi se na zametanje tragova. Vlast je objavila provizorni rat protiv korupcije samo zato da bi sačuvala svoju koruptivnu dušu. Pokazuje se da Ivo Sanader kao rentabilni Pedro više nije dovoljan, koliko god ga demonizirali, jer je on puka naplavina sustava koji je hranio i njegove današnje najžešće progonitelje. Stvarni simbol sistema i vladajuće hipokrizije, međutim, upravo je Jadranka Kosor, koja živi u stanu što je otet od dvojice maloljetnika srpske nacionalnosti, a istovremeno se izdaje za oličenje čestitosti, predvodi protulopovsku kampanju i čak poziva novinare da razgledaju taj stan i uvjere se kako ona ne posjeduje skupe slike i tepihe kao njezin prethodnik. Taj gard je, dakako, moralno nepodnošljiv, ali mora se priznati da jest prilagođen uzusima kolektivnog morala gdje se uobičajeno smatra da otimanje od Srba nije pljačka. Za nevolju, otimalo se i od Hrvata, a ove to dira na drugačiji način, takoreći lično. HDZ-u je u svakom slučaju odzvonilo, barem u ovoj izbornoj turi, a u tom padu neće biti ničega katarzičnog, osim što možemo zaželjeti što raskošnije rasulo. Ono što ovoga trenutka vidim kao najozbiljniji politički problem u Hrvatskoj, to je da garnituru koja će uskoro doći na vlast ne čine reformatori, nego stručnjaci za kozmetiku i marketing.”
Viktor Ivancic u intervjuu za portal buka.ba (http://javniservis.me/2011/09/28/feral-tribune-je-postovanja-vrijedan-pokojnik/). Svaka slicnost sa situacijom u Crnoj Gori je namjerna.