Neočekivani nalet optimizma?

Nedavno sam imao priliku da učestvujem u panel diskusiji pred najznamenitijom publikom u Beču, koji se te nedjelje pretvorio u Davos, jer je bio domaćin sastanka Svjetskog ekonomskog foruma. Ova izuzetna organizacija ima za cilj da okupi svjetske političke, biznis i intelektualne lidere, kako bi porazgovarali o trenutnim pitanjima globalne privrede i o našim društvima. Bilo je to jako podsticajno iskustvo; svaka riječ nosi posebnu težinu kada je publika, bilo ekonomski ili politički, odgovorna za tako veliki dio svjetskog BDP-a.

Dok je trebalo da razgovaramo o budućnosti Evrope, prognoze su teško mogle biti mračnije: Austrija je privremeno ponovo uvela graničnu kontrolu i suspendovala primjenu Šengena, kako bi osigurala bezbjednost ovog skupa. Šengenski sporazum, samo eliminisanje unutrašnjih granica Evrope i zajednička evropska valuta predstavljaju dva najspektakularnija dostignuća evropskih integracija. Bio sam tamo, u Beču, granice su ponovo bile oko nas, a mi smo došli da razgovaramo o šansama za preživljavanje eura, usred svih vijesti koje se svakodnevno javljaju o krizi duga u monetarnoj uniji. Pa, nisam očekivao da će se razgovor razvijati u tako optimističnom smjeru kako se na kraju ispostavilo.  

Moj panel je nazvan “Stres test za Evropu”, a ljudi sa kojima sam sjedio bili su oštroumni stručnjak za vanjsku politiku iz Velike Britanije, finansijski ekspert iz Italije i uvaženi holandski ekonomista, od kojih je samo ovaj poslednji imao iznad 40. Kako se bližio kraj naših pedeset i nešto minuta pod reflektorima, moderator, iz Asošijeted presa, je rekao da je iznenađen (a možda pomalo i razočaran) što nismo predstavili naše scenarije sudnjeg dana i izrekli kobna proročanstva.

Zapravo, došao sam sa stavom da problem Evrope nije ekonomija, već nešto drugo – što je na određeni način bila dobra vijest (jer se ekonomije skoro uvijek sporo i bolno oporavljaju od velikih potresa), ali je s druge strane bila i loša vijest, jer da bi se našao lijek, građani prvo moraju da se dogovore oko dijagnoze. Mislim da je Evropa izložena riziku od stresa, kako se navodi i u samom nazivu ovog panela, i to ne toliko finansijski, već u smislu vizionarske moći i političkog liderstva. Osnove su netaknute; istorija jednostavno zahtijeva od Evrope da prati zajednički ritam: da bira jedinstvo, inovacije i konkurentnost, umjesto razdora, uznemirenosti i zaostajanja.    

Iako je svako od nas to formulisao u skladu sa svojom temom, svi smo se složili oko glavne poruke. Došlo se do vrlo korisnih razmišljanja: pomenuto je da je glavni problem politički legitimitet, da bi lideri trebalo da riješe ekonomsku krizu bez jasnog političkog mandata i da oni ne uspijevaju da prikažu moguća rješenja glasačima, koji na kraju treba da plate tu cijenu. Ljudi stalno govore o krizi u Evropi, a problem duga pogađa dio Evrope čija ekonomska važnost predstavlja procentualni udio u ekonomiji Evropske unije koji je otprilike jednak uticaju države Vajoming na Sjedinjene američke države u cjelini. Bogatstvo koje je izloženo riziku je neuporedivo sa bogatstvom koje stvara zajedničko tržište. Ukratko: sve brojke pokazuju da je Evropa jaka. Ona predstavlja najveće tržište, kao i “klub” najrazvijenijih društava. Ekonomija se može srediti u kratkom roku, ali je Evropi dugoročnije posmatrano potrebna vizija zajedničke budućnosti. Otvorenija Evropa, gdje se odluke ne donose na teret glasača; moguće politike su jako dobro objašnjene glasačima, koji donose konačnu odluku. Evropa, koja kao politička zajednica nezavisnih nacija može da pokaže zajedničku ekonomsku snagu na svjetskoj političkoj sceni. To je ono što su ljudi na panelu predvidjeli i, što je još važnije, to je ono što očekuju. To je Evropa kakvoj Crna Gora želi da se priključi. I to je Evropa kakvoj Crna Gora želi da da svoj doprinos, kroz svoje ekonomske performanse, kao i kroz društvene i kulturne vrijednosti. Samo snažnija i otvorenija Crna Gora može biti snažan partner otvorenijoj Evropi. Stoga moramo restrukturirati naše društvo, kroz sprovođenje reformi i jačanje naše konkurentnosti.

     

Na neki način, mi otklanjamo sumnje Evropi u ovim teškim vremenima. Činjenica da to želimo i da ćemo se pridružiti ovom klubu, pokazuje im da su još uvijek zajednica koja nudi brojne prednosti svojim članicama, u smislu mirnog suživota, kulturnog bogatstva i ekonomskog napretka. S obzirom da viši cilj mirnog ujedinjenja nacija Evrope još uvijek nije u potpunosti ostvaren, proširenje predstavlja suštinski znak života evropskih integracija. A sa napretkom koji je ostvarila Hrvatska, sa obnavljanjem nada Srbije da će steći status kandidata do kraja ove godine, i naravno, sa potvrdom da pregovori sa Crnom Gorom o pristupanju mogu ubrzo otpočeti, Evropa je pokazala da je i dalje vitalna. Optimizam po pitanju zajedničke budućnosti je više nego opravdan.

Advertisements
This entry was posted in Economic Policy, European Union. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s